Trnci u rukama relativno su čest problem i gotovo nema osobe koja ih nije doživjela barem jednom u životu. U nekim slučajevima budu samo izolirani slučaj jer se osoba „zaležala“, ali nekad trnci traju dugo vremena i stalno se vraćaju. Kako god bilo, potpuna obamrlost ruku i nemogućnost kontrole dovoljno je da se osoba zabrine ili prestraši. Srećom, dio trnaca bude izazvan relativno blažim stanjima i lako su rješivi, ali prije svega potrebno je razumjeti zašto do njih uopće dođe.
Mnogi misle da su trnci u rukama glavni problem, međutim oni su samo simptom koji se javlja uslijed nekog drugog problema ili dijagnoze, a upravo je on u velikom broju slučajeva povezan s kralježnicom.
Upoznajmo kralježnicu
Da bismo razumjeli zašto dolazi do pojave trnca u rukama potrebno je doći do uzroka problema, a to je kralježnica.
Svi znamo otprilike što je to kralježnica, no rijetko tko će znati što je ona zapravo i koje se sve kompleksne strukture kriju oko njenog koštanog dijela.
Kralježnicu uglavnom zamišljamo kao jedan veliki savitljivi štap u leđima. Iako je to donekle točno, da bismo lakše shvatili kakve veze sad ima kralježnica s problemima u rukama moramo ju prvo „rastaviti na dijelove“.
Ako zamislimo dakle leđa i „maknemo“ kožu pa mišiće pa ligamente doći ćemo do koštanih struktura, odnosno kralježaka.
Dakle, naša je kralježnica podijeljena na nekoliko dijelova pa tako postoji vratni/cervikalni dio (prvih 7 kralježaka- C1 do C7), torakalni/prsni dio (Th1 do Th12 ), pet lumbalnih odnosno slabinskih kralježaka (L1 do L5), pet sraslih kralježaka u križnu kost (S1 do S5) i tri do četiri sraslih kralježaka u trtičnu kost.
Kralježnica se tako sastoji od 24 gibljiva i 9 do 10 nepomična- sraštena segmenta (Keros i Pećina, 2020.).
Ti se kralješci s kralješkom iznad i kralješkom ispod međusobno uzglobljuju na dva mjesta i iako prvo što nam padne na pamet kad zamislimo zglob su neki veliki zglobovi kao što su kuk, koljeno, rame ili lakat, uloga upravo ovih malih zglobova iznimno je velika. Opseg pokreta koji se izvode na razini svakog od tih malih zglobova možda nije velik, no kralježnica djeluje kao cjelina i svaki dio mora biti „uštiman“ da se možemo sagnuti kako bi zavezali tenisicu ili se okrenuli dok nas netko pozove. Bez tih malih pokreta, kralježnica više nema karakteristike savitljivog štapa kako smo ju prije opisali. Njeni su zglobovi vrlo sofisticirani- nemaju samo ležište i kuglu kao neki.
Sad kad smo opisali koštani dio, idući je korak dodati između dvaju kralježaka još jednu važnu strukturu, a to je intervertebralni disk. Intervertebralni disk (vertebra= kralježak; intervertebralno= između dva kralješka) se nalazi između susjednih kralježaka, a njihova se debljina postepeno povećava od vratnog (4 mm) do slabinskog dijela (15-20 mm) (Keros i Pećina, 2020.). Sastoje se od dva glavna dijela- anulus fibrosus (čvrsti rubni dio, prsten) i nucleus pulposus (središnji meki dio, jezgra).
Intervertebralne diskove možemo zapravo zamisliti kao spužve ispunjenje vodom koje se nalaze između dvaju kamena. Poznata je i činjenica „da smo ujutro jedan do dva centimetra viši nego navečer“. To je tako zato što, ovisno o tome koliko tekućine jezgra diska „upije“, možemo biti „viši ili niži“. Pa tako, ako je sila veća, tekućina se nakon cijelog dana „izbije“ iz diska da bi se po noći kroz mirovanje i rasteretno stanje ponovno „upila“ i ujutro budemo opet 1-2 cm viši. Zato diskove zovemo „spongioznim“ (spužvastim) te znamo da imaju sposobnosti rehidracije, navlačenja tekućine na sebe baš kao spužva koja upija vodu.
Da sad rukom lupkamo po gornjem kamenu (što i radimo našim kralješcima i diskovima kroz dan), nakon nekog vremena bismo uspjeli izbiti tekućinu van spužve i ona bi se malo stisnula jer više nema isti volumen. Slično tome, nakon što je tijelo cijeli dan bilo pod opterećenjem, dio tekućine će iz diska izaći. Sam disk možemo zamisliti i kao čvrsti gumeni balon jer se on i prilagođava pokretima kralježnice kako bi se opterećenje što ravnomjernije prenijelo.
Dakle, ako imamo čvrsti balon i ako ga pritisnemo, on će se pod našim prstima stisnuti, ali će se zato sa suprotnih strana ispupčiti. Ako ga pak pritisnemo s gornje strane, on će se raširiti u stranu i tako u nedogled po istom principu.
Kao što smo već rekli, disk ima dva glavna dijela – prsten koji se nalazi okolo i jezgru koja se nalazi u njegovom središtu. Imajući to na umu, spojimo sad još neke osobine spužve i balona i dobit ćemo disk – prilagodljivu strukturu koja se sastoji od prstena i jezgre, a koja može upijati i gubiti tekućinu tako što se prilagođava vanjskim uvjetima koji djeluju na nju.
Ulogu samog prstena možemo zamisliti i tako da on „štiti“ jezgru jer je on taj koji ju „drži na mjestu“ i sprječava da izađe van iz prostora gdje bi se trebala nalaziti. Međutim, ako zbog raznih razloga (kao što je prejak pritisak, promjene na disku,…) jezgra ipak uspije malo „izaći“, doći će do hernije diska ili kako se u narodu kaže- disk će „iskočiti“ van. Ono što se zapravo desi nije da disk izađe van već se ispupči kao što jaje iskoči na kožnim loptama kad se poderu. Posljedično tome, radit će pritisak na živce koji se nalaze u neposrednoj blizini što onda izaziva probleme.
Ali zašto nam je sve to važno da razumijemo problem povezan s rukama? Dakle, do sad smo objasnili kralješke (koštani dio kralježnice) i diskove (amortizere) koji se nalaze između njih kao i njihove uloge. Sad je još preostala za pojasniti treća ključna struktura, a to je kralježnična moždina zajedno sa živcima koji se iz nje odvajaju i sežu u svaki dio tijela, pa tako i ruke.
Iza trupova kralježaka nalazi se kralježnični kanal koji možemo zamisliti kao tunel kroz koji prolazi kralježnična moždina. Kralježnična moždina svojevrsna je poveznica između „centra“ (mozga) i „periferije“ (ostatka tijela).
Ako živčani sustav u grubo usporedimo sa željeznicom, mozak bi bio glavni kolodvor i sjedište, kralježnična moždina zajednička pruga kroz koju barem jednim dijelom prolaze svi vlakovi, a svaki od živaca koji se odvaja na određenoj razini (kroz takozvane foramene odnosno „rupice“ kroz koje prolaze živci) posebna je trasa kako bi svaki dio tijela mogao biti dobro povezan s centralom.
Ako dođe do problema s okolnim strukturama (na primjer diskom) koje onda rade pritisak na kralježničnu moždinu, cijela trasa dalje prema periferiji bit će komprimirana (kao što je slučaj kod hernije). A ako je još k tome to na razini cervikalnog dijela tamo gdje se odvajaju kralješci koji dalje idu u ruke može doći do trnaca u rukama.
Na donjoj je slici prikazan takozvani dermatom. Pojednostavljeno rečeno, dermatom možemo zamisliti kao kartu koja nam prikazuje iz koje se razine na kralježnici odvajaju živci koji dalje sežu u točno određeni dio tijela. Tako možemo vidjeti da se živci koji idu do ruku odvajaju iz donjeg dijela cervikalne i gornjeg dijela torakalne kralježnice i ako nastane pritisak na živce na tim razinama, simptomi će se pojavljivati u onom dijelu tijela za koji su oni „zaduženi“, a to su ruke.
Dakle, kada dođe do „ispupčenja“ diska, odnosno neke vrste pritiska (kompresije) na onim razinama gdje se odvajaju živci koji sežu u ruke, doći će do pojave trnaca u rukama.
Zašto pritisak na živce izaziva trnce?
Živčani sustav možemo usporediti i s drvom. Imamo jedno veliko debelo deblo (kralježničnu moždinu) i granje koje izlazi iz debla (periferne živce). Deblo je povezano s korijenom koje crpi hranjive tvari iz zemlje i zato ako prekinemo kontinuitet grane na jednom mjestu (ili ju odsiječemo), ta će grana odumrijeti jer neće dobivati hranjive tvari.
Slično je sa živcima. Kralježničnu moždinu možemo zamisliti kao deblo ili most koji povezuje živce (samim time i svaki dio tijela) s „glavnim dijelom“ živčanog sustava, a to je mozak. Ako negdje na udaljenom mjestu dolazi do prekida u prijenosu informacija, svaki dio udaljeni od tog mjesta bit će zahvaćen. Dakle ako postoji kompresija (pritisak) na živac u mjestu ručnog zgloba, simptomima će biti zahvaćena šaka, a ako postoji problem kod dijela kralježnice gdje se odvajaju živci koji idu dalje u ruku, simptome ćemo osjećati u cijeloj ruci.
Iako postoje i drugi razlozi zbog kojih ruke trnu noću, dio slučaja upravo je uzrokovan kompresijom živca na nekom dijelu blizu kralježnice.
Što je kompresija živaca?
Osim kao granje drveća, samu kompresiju živaca možda možemo lakše objasniti na primjeru vrtnih crijeva („šlaufa“). Kad pustimo vodu kroz crijevo, voda će normalno prolaziti s izvora na drugi kraj. Ako lagano stanemo na to crijevo doći će do blagog zastoja i voda će protjecati slabijim tokom, ali ni kvaliteta toka više neće biti ista. Ako pak skroz stanemo na to crijevo zaustavit ćemo njegov protok i voda više neće moći prolaziti dalje od mjesta kompresije.
Slično je sa živcima. Ako iz nekog razloga dođe do kompresije živca (koji provodi živčane impulse), doći će do prekida u provodu i sukladno time, mogu biti prisutni razni simptomi kao što su trnci u rukama.
Što još može uzrokovati noćne trnce?
Potrebno je još jednom naglasiti da noćni trnci nisu „dijagnoza“ već simptom koji se pojavljuje kao posljedica nekog drugog stanja – kao što je hernija (protruzija) diska.
Osim toga, postoje još neka stanja koja mogu izazvati upravo ovaj problem. Tako može doći do degenerativnih promjena (kao da strukture propadaju, „trunu“) na malim fasetnim zglobovima koje kad se formiraju trnu ruke.
Zbog raznih promjena na kralješcima (kao što su degenerativne promjene, infekcije ili druge) mogu nastati suženja koja nazivamo stenozama. Tada možemo govoriti o dvije vrste suženja, a to su spinalna i intervertebralna stenoza. Kad govorimo o suženju na mjestu gdje živac „izlazi iz kralježnice“ tada je riječ o spinalnoj stenozi, a ako je suženje na mjestu između dvaju kralješka, tada govorimo o intervertebralnoj stenozi.
Osim toga, još jedan od mogućih uzroka trnaca jesu razni tumori koji se također mogu manifestirati kroz ovaj simptom, ali i neki drugi rjeđi uzroci.
Koji još mogu biti uzroci trnjenja ruku noću?
Jedan od glavnih uzroka zbog kojeg ruku trnu u noći je već objašnjenja kompresija živaca. Objasnili smo što se desi kad dođe do pritiska živca u blizini kralježnice, no do kompresije može doći na bilo kojem dijelu živca. Ako uslijed raznih stanja dođe do kompresije živaca u području zapešća (n. medianus) tada trne šaka kao rukavica i govorimo o takozvanom sindromu karpalnog tunela.
Osim kompresije živaca, trnjenje ruku noću može biti povezano i sa položajem u kojem spavamo.
Nepravilan položaj tijekom spavanja može uzrokovati pritisak na živce, ali i na krvne žile što može uzrokovati smanjenu cirkulaciju.
Uz sve navedeno, jedan od razloga za trnce noću može biti i neadekvatan jastuk. Prilikom biranja jastuka puno je faktora koji se moraju uzeti u obzir- materijal, visina, čvrstoća,…, a to da je jastuk ugodan vrlo je važno, ali ne i presudno prilikom njegovog biranja. Tako na primjer, nepravilna visina jastuka može uzrokovati prekomjernu napetost mišića vrata i gornjeg dijela leđa što posljedično može izazvati glavobolju. Osim toga, kralježnica ima i svoje anatomske krivine koje također treba uzeti u obzir. Ako je jastuk previsok, vratni dio kralježnice će se previše „iskriviti“ što posljedično može izazvati i/ili pogoršati probleme kao što su hernija diska i ostali čime se pogoršavaju i simptomi istih, odnosno trnci u rukama. Zato anatomski jastuk, koji je napravljen tako da očuva prirodnu lordozu („udubljenje“) vratne kralježnice, može potencijalno spriječiti nastajanje simptome ili smanjenje istih.
Kardiovaskularni problemi još su jedan razlog koji može uzrokovati trnce u rukama, a noću kada odmaramo to može biti još češći slučaj.
Kako se riješiti trnaca u rukama?
Kako bi se pravilno riješio problem trnjenja ruku noću potrebno je prvo postaviti dobru dijagnozu da bi se riješio uzrok problema, a ne samo simptom. Međutim, kako nam se najčešće javljaju pacijenti čiji je uzrok trnaca kompresija živaca, fokusirat ćemo se na to kako riješiti upravo taj česti problem.
Dekompresijskom terapijom vratne kralježnice (DTK) možemo djelovati na noćne trnce ako su uzrokovani pritiskom živaca u vratnom dijelu kralježnice (posljedica degenerativnih promjena diskova protruzija i drugih stanja), degenerativnim promjenama i deformacijama fasetnih zglobova.
Dekompresijskom terapijom postiže se nježno intermitentno/repetativno istezanje kralježnice čime se smanji pritisak na živčane korijene koji izlaze iz vratnog (cervikalnog) dijela kralježnice. Time se rasterete živci koji su prije bili komprimirani. Ako povećamo razmak između kralježaka, disk će dobiti prostor da se kao spužva vrati natrag u svoje prvotno stanje, samim time napravit će se i više prostora za živce koje više neće pritiskati kralježničnu moždinu, a doći će i do oporavka oštećenih diskova. Ukoliko kralježnicu i sustav kralježnice zamislimo kao oprugu i mi stavimo prst u tu oprugu i pritisnemo ju, prst će boljeti i biti će ukliješten. Kad razvučemo tu oprugu, šine opruge se šire i prst više nije pritisnut. Isto se događa sa živcem u kralježnici.
Tamo gdje su živci bili komprimirani, čim ih rasteretimo od pritiska, doći će do poboljšanja cirkulacije krvi pa ć se tako poboljšati i opskrba krvlju i hranjivim tvarima. Time će se ubrzati regeneracija, ali i smanjiti upala koja isto može raditi pritisak na živac.
Također, kompresiju živaca mogu pogoršati i napeti mišići u području vrata, a dekompresijskom terapijom može se smanjiti i napetost mišića čime se automatski smanji i intenzitet simptoma.
Kad dođe do kompresije cervikalnih/vratnih živaca, čest simptom koji se pojavljuje su trnci, bol i slabost u rukama. Stoga, dekompresijskom terapijom vratne kralježnice direktno se može djelovati na smanjenje noćnih trnaca, ali i ostalih simptoma koji se javljaju uslijed navedenog problema.
Osim toga, na problem možemo djelovati i manualnom terapijom. Manualni terapeuti su fizioterapeuti koji su završili posebne edukacije za manualnu terapiju i koji kroz razne tehnike svojim rukama ciljano djeluju na problem. To je važno zato što dvije osobe mogu imati isti problem ili „dijagnozu“, ali to ne znači da će imati iste promjene na istoj razini u kralježnici. Neke od tehnika koje se koriste u manualnoj terapiji su na primjer mobilizacija segmenata (gdje se radi na povećanju mobilnosti ukrućenih kralježaka i okolnih struktura) ili na primjer trakcija koju možemo najlakše opisati kao ciljaniju ručnu dekompresiju, odnosno ciljano rukama u točno određenom smjeru povećavamo prostor između dvaju kralježaka.
Manualna terapija zapravo predstavlja razne tehnike kojima se mozgu daju informacije kroz kožu, mišiće, tetive ligamente i ostale strukture na koji način i gdje opustiti i ispraviti neke promjene.
Zato je manualna terapija važna jer dekompresijom djelujemo na cijeli vrat (radimo trakciju cijele cervikalne kralježnice), a rukama dodatno djelujemo na svaki segment ciljano.
Nakon manualne terapije i obavljenog ciklusa dekompresija, kad smo dovoljno „izvukli i poravnali“ kralježnicu i sve njezine strukture, tu je poziciju potrebno zadržati kako rješenje ne bi bilo kratkotrajno već dugoročno. Zato posebnu pažnju nakon obavljene dekompresije stavljamo na ciljane vježbe za jačanje mišića stabilizatora čija je uloga zadržavanje tog položaja da ne bismo došli do trenutnog smanjenje simptoma već do njihovog trajnog rješenja.
Ne dopustite da vas bol ili nelagoda ograničava – preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i krenite na put ozdravljenja! Naručite se za prvi pregled već danas i napravite prvi korak prema zdravlju!
Autori:
Velibor Viboh
mag.physioth.
Lara Vrbnjak
bacc.physioth.
Izvori:
Keros P, Pećina M. Funkcijska anatomija lokomotornoga sustava. 2. izdanje. Zagreb: Naklada Ljevak; 2020.
Dydyk AM, Ngnitewe Massa R, Mesfin FB. Disc Herniation. 2023 Jan 16. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan–.
Wipperman J, Goerl K. Carpal Tunnel Syndrome: Diagnosis and Management. Am Fam Physician. 2016 Dec 15;94(12):993-999.
Foto: EnvatoElements, Arhiva pooliklinike
Povezane objave
